I onda se desi da zaboravis da povezes pumpu po oblacenju pidzame. Nekoliko sati kasnije - brojevi su potpuno POLUDELI ! A sa njima i ti…..
Ako je u pitanju obican dan, sve ide nekako ustaljeno: testiranje, igra sa brojevima, hrana, opet brojevi, insulin, opet brojevi … a ti brojevi variraju. To je deo svakodnevnice kada neko ima dijabetes. Ali to je OK. I onda se desi da zaboravis da povezes pumpu po oblacenju pidzame. Nekoliko sati kasnije - brojevi su potpuno POLUDELI ! A sa njima i ti….. Eto bas to se desilo pre neko vece.
0 Comments
Nove patike i ostala oprema U februaru prosle godine dobili smo e-mail od JDRF -a, pozivnicu za Mr T-a da se oproba u decijem triatlonu. [Weetbix Kids TRYathlon] je dogadjaj gde deca od 7 do 15 godina imaju sansu da se oprobaju u decijoj varijanti triatlona koja je prilagodjena tim uzrastima. Na kraju svi ucesnici dobiju medalju za ucestvovanje u trci. Nama se ideja dopala, a Mr T je bio ODUSEVLJEN! Ucestvovao je i, kao sto je sam na kraju dana izjavio: Bio je to najbolji dan u njegovom zivotu! Posto se trenutno sprema za svoj DRUGI triatlon, koji je u nedelju 29 aprila, ja sam iskopala pricu koju sam napisala prosle godine, povodom prvog triatlona. Evo je: Mi imamo nas specijalni recnik kada su u pitanju stvari vezane za dijabetes. U nasem recniku “Broj” znaci glikemija, tj broj koji glukomer izbaci posto bocnemo Mr T-jev prst, istisnemo iz njega majusnu kap krvi, koju zatim aparat usisa i analizira. Svaki dijabeticar je upoznat sa raznolikoscu “brojeva” koji se ukazuju tokom cestih provera glikemija na dnevnoj bazi. Postoje naravno i “savrseni” brojevi. Deo smo “slatke porodice” vec skoro 6 godina, od dijagnoze naseg sina, juna 2006. Vrlo brzo smo uvideli da, kada je u pitanju regulacija dijabetesa, da su doktori tu da nas usmere u pravom pracu, da nas opreme osnovnim alatom i da nas prate na nasem putu, ali da se prava riznica iskustva i znanja, vezano za dnevnu regulaciju glukoze u krvi, krije medju ljudima koji zive sa dijabetesom 24 sata dnevno, 7 dana u nedelji.
Ja sam posegnula za tim znanjem kroz internet, forume i blogove, upoznala sam druge porodice i pojedince koji zive sa dijabetesom, citala sam, slusala sam i najbolje od svega, prestala sam da placem. Shvatila sam da nismo sami, shvatila sam da smo postali deo slatke porodice. Nasla sam moj drugi dom, mesto gde me ljudi razumeju. Nasla sam riznicu znanja i utehu, ohrabrenje i nadu da moj sin stvarno moze da ima normalno detinjstvo i normalan zivot, uz insulin, naravno. Danas, zapocinjem ovaj blog jer osecam potrebu da dodam ovu nasu pricu na brdo drugih u nadi da ce mozda jednoga dana, dok je budu citali, neka druga mama, neki drugi tata ili neka osoba dotaknuta dijabetesom, u joj naci nesto zanimljivo i nesto ohrabrujuce. Da ce i oni onda, nadam se ohrabreni, prestati da placu i poceti da se opet smeju i raduju zivotu koji je pred njima. |
O meni ....
Rodjena u Beogradu, venčana u Južnoj Africi, rodila Mr T-a u Bocuani, živim u Australiji, za sada..... Teme
All
Stare priče
October 2014
|