“Toliko sam toga naucila o dijabetesu od tebe i Mr T-a od kako ste usli u nase zivote. Josh je takodje puno naucio, on proverava sastav hrane na paketima i vodi racuna o MrT-u. xxx”
Meri je uvek tu kada mi treba predah. Ona je bila tu kada je Mr T pozeleo po prvi put da ostane kod drugara na spavanju, bez mame i tate. Iako je ovde uobicajeno da deca cesto ostanu da spavaju kod drugara i tako produze dnevnu igru, mnoge porodice sa decom koja imaju dijabetes se odluce da ne ostavljaju dete preko noci, na brigu prijateljima. Zaista je velika stvar ocekivati od prijatelja da budu na nocnom dezurstvu oko vaseg deteta sa dijabetesom. Zahvalujuci Meri, Mr T je mogao da prespava kod drugara.
Ja, Meri nisam drzala lekcije iz dijabetesa. Delila sam sa njom zalogaje informacija, uz casicu vina, tokom dugih nedeljnih popodneva dok su se deca igrala. Da, priznajem, bilo ih je preko nekoliko /mislim tih nedelja po podne/ sto objasnjava odakle Meri zna toliko o dijabetesu ;) U ostalom, sta covek da radi kad Meri ne pije kafu!
Zapravo, htela sam da kazem, trudim se da ne opteretim ljude pricom o dijabetesu. Ja sada mogu da pricam o dijabetesu do sutra, ali suvise informacija moze jednostavno da uplasi ljude i udalji ih od vas. Ja zelim da ljudi sa kojima se srecem razumeju osnove u vezi dijabetesa, da znaju sta treba da se uradi kada Mr T kaze da oseca da mu je pao secer, ili sta treba raditi kada dodje vreme za jelo.
Cesto Mr T bude pozvan da se igra i ruca kod prijatelja. To mi pruzi malo vremena samo za mene uz unutrasnji mir, znajuci da je on u dobri rukama. Odkada je Mr T na pumpi i sam moze da testira svoj GUK, mnogo je lakse. On zna da prepozna nizak secer, zna sta treba da radi da ga koriguje, zna da barata pumpicom, samo mu treba malo pomoci oko racunanja ugljenih hidrata. Ja ne ocekujem od prijatelja da nauce da broje ugljene hidrate, ali im objasnim poces i zamolim da me pozovu telefonom pre obroka. Ja tada popricam sa Mr T-em i dam mu instrukcije za koliko UH da da insulin. Jednostavno!
Tako se ja trudim da pruzim Mr T-u sto vise prilika da postane samostalniji, u okolini za koju znam da je sigurna i prijateljska. Naravno, to ne bi bilo moguce bez pomoci porodice ili prijatelja kao sto je Meri. Veoma sam srecna sto je imam za prijatelja.
Mr T je takodje veoma srecan sto ima prijatelja u Merinom sinu Josh-u. Oni se divno igraju zajedno. Josh je malo mladji i imao je ok 6 godina kada me je oborio s’ nogu svojim razmisljanjem i jednom izjavom.
Bli smo kod njih na veceri i samo sto smo zavrsili jelo, Josh je prisao sa dva pojedinacno upakovana slatkisa – ala Zele Zeka, i upitao me: “ Da li je OK da Mr T uzme ovo kao desert posle vecere? Ovde nema onih slova i brojeva koje ti uvek trazis pre nego sto mu das insulin.”
Ja sam zanemela: nikada do tada nisam pricala direktno sa Josh-om o dijabetesu, insulinu, ugljenim hidratima, oznakama na paketima hrane. On je to pokupio, onako uzput, dok smo Meri ja pricale.
Neverovatno mi je koliko, eto, deca mogu da nauce kada u stvari ne slusaju pazljivo. Zamislite samo sta onda mogu da nauce kad im nesto uhvati paznju i prezentira se na njima interesantan nacin!
/Ja sam imala jedan uspesan pokusaj u Mr T-evom razredu sa mojom “igrom” Nas Mali Plavi Krug. Probajte je u vasoj sredini, vasem krugu prijatelja, razredu vaseg deteta/
HVALA Meri, hvala Josh sto ste tako vazan deo naseg zivota!