U našoj kući, kao i u mnogim drugima gde dete ima dijabetes tip 1, odvijaju se i specifične, dodatne pripreme:
- Piše se pismo novoj učiteljici (ovde se deca svake godine mešaju i dele u nove razrede i dobijaju novu učiteljicu)
- Reviduje se prošlogodišnji školski dijabetes menadžment plan
- Pakuju se sveže zalihe u HIPO pakete: jedan za u školsku torbu, drugi za učionicu, treći za zbornicu
- Pakuju se rezervne baterije, lancete, trakice, infuzioni set za pumpu i glucagon
Hvala Bogu što je moj muž imao hladnu glavu u tim trenutcima. Pročitavši šta sam ja napisala predložio je da tekst preradim, da ga sažmem koncentrišući se na ključne elemente i da pokušam da zadržim emocije za sebe. Bilo je nemoguće obuzdati tako sveže i jake emocije. Veoma je teško prihvatiti i verovati da će neko drugi paziti vaše dete onako kako bi ste ga vi pazili, pogotovu ako je to dete nedavno dobilo dijagnozu jednog dozivotnog hroničnog stanja koje zahteva posebnu brigu.
Te godine sam u vrtić odnela samo tu jednu stranicu sa osnovnim informacijama. Kako su godine prolazile, ja sam sve više spoznavala po pitanju kontrole dijabetesa, školski dani su postajali sve duži, sportske aktivnosti u školi su postajale ozbiljnije i zahtevnije, te je i količina informacije koje sam ja želela da škola ima prerasla tu jednu stranicu. Tako se rodio dokument od jedno desetak stranica koji sam nazvala „ Dijabetes u školi – menadžment plan“.
Tokom godina sam takođe ukapirala da je važno predati školi pismeni protokol ali da je još važnije kako srž toga verbalno prezentiraš učiteljici i ostalom školskom osoblju sa kojim Mr T dolazi u sustret. Živa reč je čudo i duže se pamti pogotovu ako je propraćena kratkom demonstracijom.
Zato ja svake godine u pismu zamolim razrednu za kratak sastanak, ako je moguće pre nego što počne školska godina. Tada uz Mr T-jevu pomoć i demonstraciju joj ukratko objasnimo šta on treba da radi pred svaku užinu. Takođe je uputimo kako da prepozna hipo i šta u tom slučaju treba da se uradi kao i šta nikako ne sme da se desi: kao na primer da pošalju Mr T-a bilo gde ako je pod hipo-m bez obzira na to koliko bi drugara bilo u njegovoj pratnji.
Sada je Mr T već veliki i sam odrađuje testiranje GUK-a, brojanje ugljenih hidrata i davanje insulina kroz pumpu, tako da su taj razgovor sa razrednom i demonstracija prilično kratki. Naravno to je samo uvod u jednu celogodišnju edukaciju svih nas.
I mi i učiteljica učimo kroz sve situacije ne koje naiđemo tokom godine....
....i sve to da bi Mr T mogao da normalno učestvuje i uživa u školi i svom detinjstvu.