U početku, po dijagnozi, kao i svi drugi roditelji u istoj situaciji i mi smo se pitali da li
MrT treba ikada da jede slatkiše, osim naravno za tretman hipo-a. A onda sam, tokom Novogodišnje proslave koju je organizovalo Dijabetes Društvo za decu sa dijabetesom, čula jednu mamu koja se obraćala svojoj tek dijagnosticiranoj ćerci:
"Ako te ikada budem videla da jedeš čokoladu, utrobu ću ti izvaditi!“ . Pritom je mahala tablom čokolade koja je bila u paketiću koje je dobilo svako prisutno dete.
Potpuno sam svesna da sa dijabetesom ruku pod ruku ide i povećani rizik od dugoročnih komplikacija i da dijabetes nije poremećaj koji treba olako prihvatiti. Nikako, ali te komplikacije ne nastaju zato što je neko pojeo čokoladu ili par bombona propraćenih adekvatnom količinom insulina. Komplikacije se dešavaju uglavnom kada neko zanemari brigu o dijabetesu, kada ne testira GUK, kada ne dozira insulin tokom dužeg vremenskog perioda.
Takođe sam svesna izreke: " Najslađe je zabranjeno voće".
Imajući sve to u vidu, muž i ja smo odlučili da dopustimo Mr T-u da izvede svoje trikove i zaradi svoje slatkiše na Noć Veštica – i on obično donese punu vreću slatkiša kući! Ono što smo mi primetili je bilo interesantno: pošto bi mu dozvolili da to veče pojede izvesnu količinu slatkiša, propraćenu insulinom, naravno, on bi ostavio ostatak na „sigurno mesto“ u kuhinji. U narednih par dana bi možda pojeo još po neki i onda bi potpuno zaboravio na njegovo blago. |
mama i tata imaju čime da se zaslade nedeljama posle Noći Veštica.
Često se pitam da li bi Mr T imao potpuno drugačiji odnos prema slatkišima da smo mu ih branili.
To nikada nećemo saznati, ali mi je drago da Mr T zna da slatkiši i čokolade nisu hrana već poslasitce za specijalne prilike i da definitivno zahtevaju insulin.