Znam, znam - to je samo broj. I sama sam to više puta objasnila brižnim mama, ali eto sada sam ja zabrinuta, brižna mama.
Na proputovanju smo već 5 meseci, a trudimo se da boravimo u mestu po nekoliko nedelja. Veoma je teško držati se neke rutine kada smo stalno tako u pokretu. Hrana je pomalo različita od zemlje do zemlje, različita su i pravila za obeležavanje sastava namirnica (u mnogima nepotpuna).
Moje procenjivanje - brojanje ugljenih hidrata je stvarno istestirano do maksimuma.
Mr T je sa svojih “zrelih” 10 i 3/4 je po prvi put zapatio bubuljice na čelu! Po mišljenju doktora, Mr T je već u pre-pubertetskm razvoju - hormoni su već pušteni sa lanca!
I kao da ti hormoni nisu sami po sebi bili dovoljni, doktor nam je skrenuo pažnju na delo hormona rasta tokom istog perioda - Mr T je dodao 5 cm na svoju visinu u zadnjih par meseci!
Naravno, sada kada je Mr T veći, logicno je da su mu i potrebe za insulinom porasle.
Od tada smo čak morali malo da smanjimo one privremeno povećane doze insulina. Sada, tokom već skoro dve nedelje, vidjamo stabilnije i predvidivije GUK-ove. Izgleda da smo pregrmeli ovu prvu veliku “hormonsku oluju”, ali sigurno je da je ovo bila najava onoga što nas čeka uskoro. Bar ćemo biti bolje pripremljeni za nove oluje.
***************
Dve nedelje kasnije: Uradili smo HbA1c - i potpuno se iznenadili, PRIJATNO! 6.6! Nismo očekivali tako dobar prosek obzirom na tako česte visoke GUK-ove i samo nekoliko njih ispod 4. No bez obzira, slavili smo - dvostruko žešće nego obično. Eto, pokazalo se da se isplatilo što smo se stalno trudili da korigujemo i testiramo. Nije bilo lako, često smo bili demoralisani tvrdoglavošću tih visokih brojeva, ali vredelo je istrajati.