DA SE VRACAM U ŠKOLU ZA BROJANJE UH (vidi ovaj LINK),
ulenjila sam se, postala brza na proceni i izdašna na zaokruživanju.
Bilo je krajnje vreme da kalibrišem - resetujem svoj osnovni alat za
računanje ugljenih hidrata – OKO !
Dakle, prečešljala sam tablice koje su mi na raspolaganju, premerila ponovo porcije koje uobičajeno jedemo, konsultovala nutricionističke vagice, zamislila se malo dublje analizirajući sastojke u kuvanim jelima i evo šta sam primetila:
Kliknite na document da vidite šta je sada na vratima mog frižidera.
E sada, banane su inače čudo: meriš ih sa korom, a jedeš bez i pitaš se da li je svaka kora jednako debela (tabele obično daju količinu UH za celu bananu). Takodje kažu da količina UH po 100gr zna varira u zavisnosti od zrelosti.
bananomera.jpeg |
Pošto ovde u Australiji retko mozeš da kupiš na kilo (pakovane su obično po 250gr) onda ih i jedemo na šačice.
„Odokativno“ sam zanemarivala količinu UH koju ta šačica sarži ali sam sada merenjem uvidela da je to 5-6 gr UH.
E pa 5 po 5 skupi se začas.
Sos pravim sama i svašta potrpam: i prethodno skuvano sočivo, i narendanu šargarepu, tikvicu, naravno crni luk i paradjaz, kašičicu šečera da preseče kiselinu od paradajza, ali za boluse nisam dodavala više od 5gr UH po porciji na račun sosa. Eksperimentisala sam i došla do zaključka da je realnije ako dodam po 5gr UH za svaku kačiku sosa, mog naravno.
Klot i pirinač za suši je lako izvagati po porciji, ali evo jednog testa za vaše oko: koliko % više UH ima veća suši rolnica u gornjem levom uglu na slici u odnosu na druge vde manje? Ne čini se mnogo, zar ne? Možda 20-25%? Tako sam i ja mislila, ali manja rolnica ima 40gr pirinča, a veća 60gr - dakle 50% više!
Nisam se još organizvala da preračunam UH za moje šarene kulinarotvorevine, gde je manje pirinča a više povrća.
Srategija će biti sledeća: izvagam pirinač posebno, sračunam ukupnu količinu UH za pirinač, saberem sa količinom UH za ostale satojke (šargarepu, luk, itd). Onda, kada je jelo gotovo izvagam i celo gotovo jelo. Podelim ukupan broj gr UH sa težinom jela, pomnožim sa 100 i dobijem XX gr UH po 100gr jela.
Onda će mi biti lako da izvagam porciju i pomnožim sa XX/100 da bi dobila koliko UH ima u njoj.
Tačno je da šargarepa, crvena paprika, cvekla, paradajz i slično imaju UH ali kažem „neupućena nutricionistkinja“, jer ni jedno povrće nije za izbegavanje. Naprotiv! Toliko je dobroga u povrću da gatreba uključiti u većim količinama, samo treba sračunati UH i pokriti ih insulinom.
Slika pokazuje rezultate mog skorašnjeg istraživanja i neke od "skrivenih" ugljenih hidrata u povrću koje često jedemo.
Koliko god merila i preračunavala UH prema informaciji na pakovanju često se GUK ne vrati u željenu zonu 2,5-3 sata posle bolusa. Često moram dodatno da korigujem čak i kada insulinu dam 15 minuta fore tj bolusujem pre nego što će da počne doručak.
Jednostavno im ne verujem i zato ih izbegavam.
Treba imati na umu da uvek ima dosta sakrivenih UH u sosovima, naročito kupovnim koji ne dolaze samo od šećera već uglavnom od jeftinog i nutritivno bezvrednog kukuruznog sirupa.
Ja zato gledam da ih zaobiđem.
Dakle, ja sam izabrala da brojim UH za sve što Mr T pojede, ali sam takodje izabrala da ne nosim vagicu sa sobom i da ne merim svaku porciju i svaki zalogaj. Uverena sam da bi naše brojanje ugljenih hidrata bilo još preciznije da je nosimo i merimo i verovatno bi smo tako još bolje ispeglali neke skokove – padove GUK-a. Ali treba i da se živi.
Ja u ovom pristupu nadjoh „zlatnu sredinu“ koja se uklapa u dinamiku života naše porodice i daje dobre rezultate po pitanju kontrole Mr T-jevog dijabetesa. Povratkom u „školu za brojanje ugljenih hidrata“ shvatila sam da je, da bih smanjila grešku pri ovakvom brojanju UH neophodno da se češće podsetim osnova i premerim porcije - neophodno je da kalibrišem svoje okce savremena na vreme.
Greške se lako podkradu te se brzo skupi 3, po 3, po 3 grama.
Odoh da merim.