Kao i svakog drugog radnog dana ustajem u 7. Budi me miris sveze skuvanog caja koji stoji pored kreveta.
Tusiram se i silazim dole u kuhinju da pripremim dorucak, a onda i uzinu i rucak koje saljem u skolu sa Mr T-em.
Vec dve godine unazad, od kada je Mr T posao u drugi razred, ja sam prestala da odlazim u skolu za vreme odmora da proverim njegov GUK i da mu dam insulin.
Na inicijativu njegove tadasnje uciteljice [ovde inace menjaju uciteljice svake godine], i uz njenu pomoc, Mr T je te godine [sa 7 godina] poceo sve sam da radi. Bilo je relativno jednostavno jer je Mr T tada bio na pumpi vec 6 meseci i prilicno se dobro prilagodio.
Pre svakog oborka, Mr T bi izmerio GUK, zapisao ga na maloj pisi/brisi tabli, ubacio bi taj broj i totalni broj UH za obrok koji sledi u pumpu i sledio upitstva koja bi pumpa ponudila.
Bzzzzz – insulin ubrizgan!
Da bih pokrila sve eventualnosti, ja sam uciteljici ostavila u odeljenju, kutiju sa nekoliko rezervnih uzina, koje mogu dugo da traju, tipa: sokic, krekeri, paketici suvih kajsija itd. To je bilo za slucaj da nesto od planiranog obroka zavrsi u prasini ili se ne pojede. U tom slucaju Mr T je morao da raportira uciteljici koja bi mu dala zamenu iz rezerve sa slicnim sadrzajem UH. Kao sto vidite, ja volim da se obezbedim – beznadezan slucaj.
I onda je jednog dana Mr T pozeleo da jede kao i sva druga deca: da moze da iz svoje torbe u kojoj drzi uzunu/rucak izabere, od nekoliko paketica sta ce da pojede za uzinu a sta za rucak, a sta ce da ostavi. Hmmm, eto ti sad. Taman sto smo se usemili u jedan sistem i sve je pocelo lepo da funkcionise – novi izazov.
Ali to je zivot – zar ne?
Zamislila sam se za minut. Da odgovorim: “Ne, ne mozes jer ti imas dijabetes” nije dolazilo u obzir. Ne zelim da Mr T asocira dijabetes sa “ne smes ovo”, “ne mozes to”. Nikako. Oduvek smo se trudili da napravimo plan i da se organizujemo oko zahteva za regulaciju dijabetesa i upletemo ih u svakodnevni normalan zivot.
Promenila sam sistem i pocela da pakujem i obelezavam svu hranu individualno, a Mr T bi onda mogao da izabere sta zeli da pojede. Prosirila sam malu pisi/brisi tablu i ukljucila mogucnost za 3 razlicita tipa hrane. Mr T ce morati samo da sabere UH po obroku i da ubaci taj broj UH u pumpu, a ostalo kao i pre.
Mr T je bio veoma zadovoljan sto je sada mogao SAM da odluci sta ce i kad da jede i da li ce da pojede jednu stvar, dve ili tri. Bas kao i sva druga deca. Na stranu sto je postao super matematicar ;)