Po meni, nemoguće je tačno odrediti koliko ima ugljenih hidrata u kineskoj hrani. Tolerancija mog nagađanja je bar plus-minus 50 grama UH, i to ako sam srećne ruke!
Sinoćna gozba se sastojala od sledećeg:
Čips sa ukusom škampa (puno ulja) sa slatko ljutim sosom (sladak naravno)
Spring rolnice sa povrćem (na ulju)
Prženi pirinač (ne tako mastan, al opet sa dosta ulja)
Chow main nudlice sa povrćem
Slatko kisela piletina (slatka, naravno)
Pitanje od milion dolara : Koliko je ugljenih hidrata Mr T usisao u svojoj porciji?
Pošto sam ipak nešto morala da stavim u pumpu kao broj UH, ja sam broj jednostavno izvukla iz šešira – odalamila ga. Možete samo da zamislite kako sam bila ponosna na svoje „pogađačke sposobnosti“ kada je posle 2 sata Mr T izmerio 6.4 a zatim i 4.8, sat vremena kasnije!
Obzirom da je u tom trenutku moje vreme za krevet već odavno prošlo, morala sam da tih 4.8 tretiram kao potencijalni nizak GUK (Hipo) iako je pumpa pokazivala da nema više aktivnog insulina. Nisam u tom trenutku bila hrabra da ga tako ostavim i da se nadam da će kineska hrana u svom drugom talasu podići GUK. Spavalo mi se. Dadoh mu 3 gumena medvedića (oko 3gr UH, što mu obično digne GUK za 1mmol), sa ciljem da se popne na 6 i tako započne noć. Da ne razmišljam u polusnu, odlučih da još malo uštinem od bazala te namestih -50% privremeno u narednih pola sata. Procenila sam da će ga to dići do udobnih 8mmol, savršeno da ne moram da se budim do jutra.
Alllllliiiiii ....................
Samo dva sata kasnije, Mr T me je probudio, žedan i naravno sa GUK-om od 20mmol/l! Ponovim merenje za svaki slučaj – 18 mmol-l. Auhhhh!
Zašto, pitah se? Detektiv u meni je odmah počeo da analizira situaciju dok sam pokušavala da umirim iziritiranog Mr T-a objašnjavajući mu da će se GUK ubrzo spustiti, čim insulin počne da radi. Srce malo, raspoloženje mu ej bolo grozno a kako i ne bi: tako žedan i budan usred noći!
U glavi su mi se muvale sledeće dve opcije:
PRVA – GUK je nastavio da pada ispod 4.8, možda je čak pao tako nisko, u tim ranim jutarnjim satima, da je to pokrenulo lučenje Glikogena iz jetre, što je onda podiglo GUK do 20.
DRUGA – količina insulina koju smo dali je bila taman da pokrije varenje u prva 3 sata , ali čim je insulin prestao sa aktivnošću, ostatak hrane koja se zbog velikog procenta ulja nije do tada još svario, je obezbedio dovolj ni dalji dotok glukoze što je podiglo GUK na 20.
Naravno, nikada neću saznati šta je bilo u pitanju iako mislim da je ova DRUGA opcija realnija. Bez obzira, nešto sam morala pod hitno da preduzmem, da korigujem tu situaciju.
Odlučila sam da mu dam korektivnu dozu insulina penom (ne kroz pumpu) – tako sam bila sigurna da će ta količina insulina da se apsorbuje bez problema. Bilo je potrebno dati dve korekcije da bi nakon 5 sati, pri buđenju, dobili očitavanje od 6.4 mmol-l.
Za doručkom smo popričali o noćašnjim dešavanjima. Mr T je sam zaključio (?) da bi bilo bolje da se „teška“ jela sa nepoznatom količinom ugljenih hidrata jedu ranije tokom dana. Bolje za ručak, reče, jer ćemo onda imati više vremena da korigujemo niske ili visoke GUK-ove pre nego što odemo na spavanje.
To uopšte nije loše od jednog junior Detektiva u razvoju!