Nama se ideja dopala, a Mr T je bio ODUSEVLJEN! Ucestvovao je i, kao sto je sam na kraju dana izjavio: Bio je to najbolji dan u njegovom zivotu!
Posto se trenutno sprema za svoj DRUGI triatlon, koji je u nedelju 29 aprila, ja sam iskopala pricu koju sam napisala prosle godine, povodom prvog triatlona. Evo je:
Mama Koka Posmatra Triatlon
Bajs u gepeku auta, oprema za plivanje na njemu, peskir, majca, patike i bombone. Sve lepo spakovano. Sada je vreme da ja proveriom ostalu opremu: uzina za pred trku, uzina za posle trke, jos bombona u slucaju da mu padne secer, Glukagon injekcija, aparat za merenje glukoze u krvi, rezerva za ovo, rezerva za ono, od svega duplo – GOTOVO!
MAMA je spremna!
[cisto da znate - clanak se svideo mojoj drugarici Jeleni I. koja ga je onda objavila u njenom Tourisam & Lifestyle magazinu TOURBO, koji izlazu u Bocuani. Iz tog razloga su neke informacije koje su opste poznate nama, ovde ponovljene zarad sire publike. I tako sam ja zahvaljujuci Jeleni postala objavljeni autor ;)]
I onda cujem: “Maaaamaaa, gladan sam!” Vadim uzine bez ugljenih hidrata da mu ne dizem GUK jos vise: krastavac, sir…. Opet “Mama jos sam gladan! Gledam na sat, jos ceo sat do starta – OK dodajem krekere, i pokrivam ih smanjenom dozom insulna jer znam da ce uskoro da pliva i trci, a to ce ubrzati rad tog insulina. Oh, tako bih volela da mu je GUK 9 a ne 14…..
Mr T nije mogao vise da ceka i mi krecemo ka zoni za brifing, pre nego sto su I pozvali njegovu grupu. Vreme je za jos jednu proveru GUK-a pre trke – opet 14! Grrrrrr – ali vreme je da i ja, Mama Koka pusti svoje Pile, da SAM odardi svoj prvi triatlon. Cujem muzevljev glas iza mene: “Prestani vise da izigravas Mama Koku. Bice OK. Ne razumem, svaki dan ga pustas u skolu samog, pa to je isto.” Ali nije isto: ja znam da u skoli vec postoji mreza ljudi, uciteljica i dece, koji ga znaju i koji znaju sta da rade ako mu padne secer. Osim toga Mr T ne trci triatlon u skoli svaki dan. Ipak, naravno, pustim ga, sa osmehom na licu i recima: “Uzivaj – sa srecom!”.
Znam da ima moj broj mobilnog i napomenu:”Dijabeticar – nosi vodo-otpornu insulinsku pumpu” odstampano na nalepnici, znam da zna da prepozna kada mu pada secer, znam da smo mu rekli da uzme nekoliko gumenih medvedica posle plivanja kada dodje u tranzicionu zonu, za svaki slucaj, znam i da je ogroman broj volontera koji su na svakom koraku i koji ce biti tu ako neko dete treba pomoc u bilo cemu, znam….znam…znam…ali ne mogu da ne razmisljam kao Mama Koka…
Prizor je bio divan: toliko dece koja ucestvuju, koja se trude, koja su probala nesto novo! Cela manifestacija se zove TRYathlon (TRY na engleskom znaci probaj/ pokusaj) i u pravom smislu svi su pokusavali, cak i deca koja su odmah po uslaku u bazen zagrlila pruzene plivajuce jastucice i zahvaljujuci udarcima nogu stigla do drugog kraja bazena – nije bilo sanse da ih spreci to sto mozda nisu jos dobri plivaci!
Mr T se setio da dise izmedju zamaha, sto je bilo u neku ruku vazno ;). I onda, izlazi iz vode i trci uz stepenice i preko cistine do zone za tranziciju. “Mama Koka” u meni razmislja: da li se dobro oseca, kakav mu je GUK sada? Da li ce da se seti da uzme gumene bombone? Da li ce da se iznervira ako ne bude mogao da zaveze pertle dovoljno brzo….sve to … i jos po nesto….
Prelazimo do mesta gde ce voziti bicikl i ne prolazi ni par minuta pre nego sto ugledamo, poznati, siroki osmeh dok ubrzano okerece pedale. Mama Koka se setila da je iza coska mala nizbrdica i ne odoleva da dovikne: “Uspori na nizbrdici!” Nije proslo puno vremena dok ga nismo ponovo ugledali, sada u povratku na uzbrdici, skoro na kraju staze od 3 km, jos uvek sa osmehom na licu.
On vozi nazad u zonu za tranziciju, a mi brzo prelazimo do staze za trcanje. Njegova grupa trci 500m, tako da smo imali tek toliko vremena da se pozicioniramo na finisu, na vreme da vidimo mladog triatlonitsu kako sa podignutim rukama (pa zaboga, gedao je on kako to rade pravi sportisti na TV-u) protrcava kroz cilj! I kao tresnjica na vrhu slaga – dobija medalju za ucestvovanje u trci od Dzesike Votson, tada sesnestogodisnjakinje koja je jedrila solo oko sveta 2010-e - inace Mr T-ev idol.
Kakav dan! Veliki zagrljaji od mame I tate, nekoliko fotografija i provera GUK-a . Aparat pokazuje 5.3! Mama Koka je odahnula. Na putu do kola Mr t izjavljuje: “Ovo je najbolji dan u mom zivotu! Ja sam tako ponosan na svoju medalju!”
Ali ima i nastavak….od super ka jos boljem: GUK perfektno ustaljen tokom celog tog dana: 5.8; 5.3; 6.2; 5.3 (sta je to sa tim 5.3 danas, ne da se zalim?) I tako se nastavlja do sutradan.
Presrecna Mama Koka preporucuje svim srcem triatlon –
BAR JEDNOM NEDELJNO!