U prve 3 godine po dijagnozi Mr T je koristio insulinska penkala i bio je na 4-5 dnevnih doza insulina. Dakle, tada nije imao nista stalno zakaceno za sebe i bio je potpuno slobodan da se krece, trci ili pentra, bez bojazni da ce zakaciti liniju.
Sa druge strane, koriscenje dugoreagujuceg insulina, bazala (jednog od insulina u intenzivnoj terapiji), znacilo je nemogucnost finog podesavanja bazalnog insulina u skladu sa planiranim ili ne planiranim fizickim aktivnostima. Jednom kada je doza data, jedino je bilo moguce “hraniti dati insulin” tj, pojesti nesto dodatno sa ugljenim hidratima da bi se pokrila povecana efikasnost insulina usled aktivnosti.
Kada je Mr T napunio 6 godina, presao je na insulinsku pumpu. To je znacilo da je pumpa stalno zakacena za njega. Infuzioni set je ili na njegovom stomaku ili na vrhu guze, a povezan je tankom, plasticnom, felksibilnom cevcicom sa pumpom. Pumpu smo stavili u specijalni, unutrasnji dzep u pantalonama. Tada smo morali da resimo dva problema: kako obezbediti da pumpa ostane zasticena tokom raznovrsnih aktivnosti i kako obezbediti da se infuzioni set ne izcupa ako nesto zakaci cevcicu tj liniju.
razlicite nacine nosenja pumpe:
u dzepu, u tobici oko struka, sa
speciajlnom stipaljkom koja se
zakaci za pojas, kupili gomilu
tobica napravljenih bas za tu
svrshu. Nista mu nije pasovalo 100%.
Ubrzo smo se opredelili za tajni
dzep, ili bolje receno, tajnu soknu
(vidi “Sokna – nezamenljiv dodatak
pumpi”). Cista domaca radinost.
Sada kada je pumpa skrivena u “sokni” u sortsu / pizami/ ili cak u kupacem sortsu, Mr T je ponovo postao nezaustavljiv, bez ikakve brige da ce pumpa da ispadne, da se ogrebe ili da ce se linija zakaciti.
Posto je tajna sokna pricvrscena na untrasnjoj strain stortsa, pumpa se nalazi tik uz telo i nema mesta da se mrda i poskakuje ni pri najvecim brzinama i najgrubljim igrama.
Prema tome nas odgovor na pitanje "Penkala ili pumpa – sta vise odgovara veoma aktivnom detetu?", je sledeci: prednost pumpe je u fleksibilnosti regulacije insulina a time i finijoj regulaciji glikemija, sto je mnogo teze postici sa penovima. Sa druge strane, penovi imaju tu prednost da vas ne opterecuju fizicki – nisu na vama stalno.
U svakom slucaju, fizicka aktivnost je odlicna za svakoga te stoga, penovi ili pumpa, nije presudno. Ni jedno ni drugo ne treba da vas spreci u bilo kakvoj fizickoj aktivnosti. Treba se organizovati prema onome sto imate na raspolaganju i potruditi da to sto bolje radi za vas.
Sve sto je ovde napisano, licno je shvatanje i misljenje autora i nije dato kao savet.